Što su hidrolati?
Hidrolati su kondenzirana voda (nusproizvod) koji nastaju tijekom parne ili vodene destilacije biljnog materijala da bi se dobilo eterično ulje određenog dijela biljke (cvijet, plod, kora, lišće, korijen, iglice, drvo, sjemenke). Destilacija se radi zbog eteričnih ulja, ali ponekad se biljni materijal destilira specifično da bi se proizvela biljna voda, odnosno hidrolat.
Hidrolati sadržavaju cijelu biljku u svakoj kapljici, čudesne su tekućine s okusom i mirisom, kemijskim sastavnicama i terapeutskim svojstvima. Oni nisu isto što i biljni čajevi i tinkture, otopine ili uvarci, hidrolati su destilati i po tome su jedinstven proizvod.
Povijest i postupak destilacije
Postupak destilacije poznat je od davnina. Još su 2600 godina prije Krista drevni Egipćani provodili destilaciju – oni su ključanjem biljnog materijala u velikim posudama prekrivenim runom ovce (služila je poput kondenzatora) ili teškom odjećom, dobivali prve hidrolate sandala, čempresa, mire, cedra, tamjana i bora, koji su bili ključne biljke u životima (i smrti) starih Egipćana.
Destilacija kakvu danas poznajemo pripisuje se arapskom liječniku i kemičaru Aviceni koji je u 11. stoljeću usavršio stroj za destiliranje koji se u gotovo neizmijenjenom obliku zadržao do početka 20. stoljeća.
Iako su hidrolati jednako stari kao i destilacija, i možda su čak i bili namjenski produkt radi kojeg je destilacija izumljena, njihova upotreba u aromaterapiji još uvijek je relativno nova.
Osnovne činjenice o hidrolatima
Za proizvodnju hidrolata trebao bi se upotrebljavati certificirani organski materijal (bez pesticida i kemikalija) koji se sastoji od jedne jedine botaničke vrste. Destilacija bi trebala teći polagano i pod niskim tlakom (ili čak pod atmosferskim tlakom – otklopljeno), s upotrebom čiste, nezagađene (idealno izvorske!) vode, da bi se sačuvale sve terapeutske komponente biljnog materijala, s namjerom da produkti tako proizvedeni budu za terapeutsku upotrebu, bez daljnje prerade.
Najkvalitetniji hidrolati su stabilizirani tzv. sterilnom filtracijom – odmah nakon destilacije hidrolati se steriliziraju filtracijom kroz filter pore veličine 200 nm, čime se uklanjaju sve spore i bakterije.
Svaka litra hidrolata sadrži između 0.05. i 0.2 mililitra otopljenog eteričnog ulja. Eterična ulja otopljena u hidrolatu nemaju isti kemijski profil kao čista eterična ulja zato što su neki kemijski spojevi u eteričnim uljima lipofilni (više vole “uljni medij” pa se zato ne nalaze u vodi/hidrolatu), dok su drugi kemijski spojevi hidrofilni (više vole “vodeni medij” pa se zato nalaze u vodi/hidrolatu). Eterična su ulja u hidrolatu uvijek otopljena – nisu vidljiva na površini hidrolata i ne odvajaju se njegove od površine.
PH hidrolata vrlo je širok (od 2,9 do oko 6,5); destilirana voda ima neutralni pH (7.0); eterična ulja imaju pH između 5.0. i 5.8
Kvalitetni hidrolati, baš poput vode, moraju biti živi, čisti i bez kontaminacija, zamućenja ili taloga.
Hidrolati se čuvaju u staklenim dezinficiranim bocama od prozirnog ili ljubičastog stakla na suhom, tamnom i hladnijem mjestu (idealna temperatura je 10 do 13 stupnjeva).
Hidrolati su u aromaterapiji poput homeopatije – što je manja doza, jači je efekt, a mogu se, poput homeopatskih pripravaka i potencirati (primjerice, 1 kap hidrolata može se dodati u 10 kapi vode, lupkati u ritmu srca 100 puta i dobili smo potenciju 1C).
Upotreba hidrolata
- Aromaterapeuti hidrolate najčešće koriste u izradi prirodne kozmetike (kao vodenu fazu kod krema, u tonicima za njegu lica, maskama, gelovima za tuširanje...). No hidrolate možemo koristiti i kao kapi za nos, za ispiranje vaginalnog područja, u oralnoj terapiji (kod stresa, nesanica, nervoza, čišćenja jetre, nadutosti itd.), kao obloge, u kulinarstvu, za izradu slastica i na još mnogo drugih kreativnih načina.
- Hidrolati nisu skupi. Čak i organski, vrhunske kvalitete, umjerenih su cijena i praktički su neškodljivi pa si dopustite eksperimentirati s njima.
- Najjednostavnija kozmetička primjena je pošpricati hidrolat na očišćeno lice, nakon čega možete umasirati biljno ulje prema tipu kože (na kožu još vlažnu od hidrolata) kako biste koži dali sve ono što bi joj dala i krema – i vodenu i masnu fazu.
- Hidrolate je moguće koristiti (aplicirati) u čistom obliku na kožu (lica, tijela), ali njihova se snaga neće umanjiti ako ih razblažimo u omjeru 70% hidrolata + 30% izvorske vode.
- Prema potrebi, hidrolatima koje koristimo u kozmetici možemo dodavati različite komponente: vitamine, biljne ekstrakte i sokove, glicerol, tekuću aloju (10:1) i slično.
- Za kapi za nos i vaginalna ispiranja hidrolati se moraju izotonizirati (mora im se prilagoditi pH), pa se za takvu upotrebu najbolje konzultirati s aromaterapeutom.
- Hidrolati nisu tu samo zbog zdravlja, već i radi užitka. S njima se možete igrati, kupati se u njima, prati se s njima, ulijevati u šampone, kreme, losione ili bilo koje druge proizvode za njegu tijela. Njima možete tretirati kućne ljubimce, zalijevati biljke. Hidrolati su sigurni i ljekoviti i za njegu i kupanje djece.
- Glačajte rublje s hidrolatima. Pošpricajte plahte njima navečer prije spavanja, ulijte nešto hidrolata u ispirajuću fazu stroja za pranje rublja ili perilicu posuđa. Koristite ih u mirisnim svjetiljkama, za osvježenje prostora, automobila.
- Od hidrolata se mogu izrađivati tinkture. Obično se za dobivanje tinktura koristi kombinacija od 96 postotnog alkohola etanola + vode, najčešće u omjeru 50 : 50. Međutim, može se isprobati i ovakva receptura: 50 % alkohola etanola koji je 96-postotan + 50 % hidrolata (dakle, omjeri su jednaki).
- Hidrolati se mogu uzimati i oralno, oni su voda, a čista i kvalitetna voda danas je najveći luksuz. Hidrolati imaju najbolji okus kad su razrijeđeni vodom, a imaju iscjeljujuća svojstva. Hidrolati koje uzimate oralno moraju biti organski certificirani, a za dozu se samo konzultirajte s aromaterapeutom.
Hidrolati su lagani i sigurni za korištenje. Slobodno pustite živuće vode destilacije da poteku s vama!