Rod kamilica obuhvaća samo pet vrsta, a kao ljekovite koriste se samo dvije – rimska i germanska, plava kamilica. Ime potječe od grčkog chamaimelon, što znači jabuka na zemlji, jer listovi kamilice imaju ugodan miris koji podsjeća na jabuku. Kamilica potječe iz Indije, a danas je raširena gotovo po cijelom svijetu. U Europi i Aziji raste samoniklo, a u ostalim dijelovima svijeta uzgaja se na velikim površinama, najčešće kao ljekovita biljka. Kao ljekovita biljka poznata je još od vremena Egipćana, koji su je posvetili suncu. Grci, Rimljani, Germani upotrebljavali su kamilicu kao piće i koristili je za liječenje raznih tegoba; groznice, glavobolje, bolesti bubrega i dišnih organa, ženskih bolesti, te za zacjeljivanje gnojnih rana. Kamilica je bila cijenjena u srednjem vijeku i uzgajala se u samostanskim vrtovima. I danas je cijenjena kao ljekovita biljka u narodnoj medicini, a zbog protuupalnog djelovanja čest je sastojak mnogih krema i pripravaka za njegu kože i kose. Njemačka kamilica Dobiva se parnom destilacijom cvijeta, tamnoplave je boje. Boja potječe od kamazulena. Djeluje protuupalno, blago sedirajuće, podiže imunitet smanjuje upalne procese u organizmu, te se koristi i kod reumatoidnog artritisa jer otklanja osjećaj vrućine iz zglobova. Indicirana je kod: upalnih bolesti kože, seboreje, dermatitisa, alergijskih bolesti, nesanice, nervoze (dermalno, inhalacijski). Germanska kamilica ulje je snažnog djelovanja te se koriste male doze.